Nije ovo ona djevojčica
što je slijepo vjerovala
svakoj tvojoj riječi,
nije to curica što te voljela
i u tvojim očima svijet vidjela,
u tvojoj osobi savršenstvo nalazila...
Sad je osoba što je sve shvatila,
i sve laži oprostila,
svaki lažni pogled,
svaki pretvoreni pokret,
svaki umjetni osmijeh ...
I druge je voljela,
ali nikad nije zaboravljala
kako je biti povrijeđen.
Nije zaboravila kako je voljeti,
a ne biti voljen, i sve glumiti...
Nije zaboravila sjaj tvojih očiju,
iako je i s drugim bila sretna
i u drugim očima svijet svoj vidjela
i u njegovom naručju se iskreno smijala.
Samo da znaš,
ovo je bila posljednja suza
ispuštena zbog tebe,
ovo su bili posljednji jecaji
koji me tjeraju na plač samo zbog tebe…
Nisam ni ja više djevojcica.
Naucila sam da suza nije vrijedna
osobe poput tebe.
Nisi vrijedan moje patnje i boli,
život je kratak, a mladost još kraća.
Zar da ju potrošim pateći za tobom
i žaleci za trenucima
koje sam provodila s tobom,
žaleći za svakim tvojim zagrljajem
koji mi je toliko znacio…ne...
odsad to postaju samo lijepe uspomene
koje ce krasiti moju mladost.
Nisi ti kriv…nisam kriva ni ja,
Kriva je sudbina koja mijenja ljude,
krivi su životni putevi
koji su toliko surovi i neshvatljivi.
ali i nepromjenjivi…
Život u prošlosti je uzaludan,
stoga se okrecem buducnosti.
Ali ipak ti zahvaljujem,
bio si jedan dio moje mladosti
koji ne bih nikad mijenjala,
i za kraj, želim samo da znaš
bio si osoba koju sam jako voljela.